Ovako izgleda usporedba.

Otvorene osobe intelektualno su znatiželjne, cijene umjetnost i osjetljive su na ljepotu. U usporedbi sa zatvorenim osobama obično su svjesnije svojih osjećaja. Sklone su razmišljati i djelovati na individualistički i nekonformistički način. Intelektualci obično postižu visoke rezultate na otvorenosti prema iskustvu, pa se ovaj faktor naziva i kulturom ili intelektom.

Ipak, intelekt je vjerojatno najbolje promatrati kao samo jedan aspekt otvorenosti prema iskustvu. Rezultati na otvorenosti prema iskustvu tek su umjereno povezani s godinama obrazovanja i rezultatima na standardnim testovima inteligencije.

Još je jedna značajka otvorenog kognitivnog stila lakoća razmišljanja u simbolima i apstrakcijama koje su daleko od konkretnog iskustva. Ovisno o specifičnim intelektualnim sposobnostima pojedinca, to simboličko mišljenje može poprimiti oblik matematičkog, logičkog ili geometrijskog razmišljanja, umjetničke i metaforičke upotrebe jezika, skladanja ili izvođenja glazbe ili neke od brojnih vizualnih i izvedbenih umjetnosti.

Osobe s niskim rezultatom na otvorenosti prema iskustvu obično imaju uske, uobičajene interese. Više vole jednostavno, izravno i očito nego složeno, dvosmisleno i suptilno. Na umjetnost i znanost mogu gledati sa sumnjom, smatrajući ih nerazumljivima ili bez praktične koristi. Zatvorene osobe više vole poznato nego novo; konzervativne su i opiru se promjenama.

Psiholozi, koji su i sami često otvoreni prema iskustvu, otvorenost često prikazuju kao zdraviju ili zreliju. Međutim, otvoreni i zatvoreni stilovi razmišljanja korisni su u različitim okruženjima. Intelektualni stil otvorene osobe može dobro poslužiti profesoru, ali istraživanja su pokazala da je zatvoreni način razmišljanja povezan s boljim radnim učinkom u policijskom poslu, prodaji i nizu uslužnih zanimanja.

Porivi sami po sebi nisu loši; ponekad vremenska ograničenja zahtijevaju brzu odluku, a postupanje prema prvom porivu može biti učinkovit odgovor. Osim toga, u vrijeme igre, a ne rada, spontano i impulzivno ponašanje može biti zabavno. Drugi impulzivne osobe mogu doživljavati kao živopisne, zabavne za druženje i šašave.

Ipak, postupanje prema porivu može dovesti do nevolja na više načina. Neki su porivi antisocijalni. Nekontrolirani antisocijalni postupci ne samo da štete drugim članovima društva, nego mogu dovesti i do odmazde prema počinitelju takvih impulzivnih djela. Još je jedan problem impulzivnih postupaka to što često donose trenutnu nagradu, ali i nepoželjne dugoročne posljedice. Primjeri uključuju pretjerano druženje koje dovodi do otkaza, uvredu koja uzrokuje prekid važnog odnosa ili uzimanje droga koje izazivaju užitak, a na kraju uništavaju zdravlje.

Impulzivno ponašanje, čak i kada nije ozbiljno destruktivno, znatno umanjuje učinkovitost osobe. Impulzivno djelovanje onemogućuje razmatranje alternativnih načina postupanja, od kojih bi neki bili mudriji od impulzivnog izbora. Impulzivnost također skreće ljude s puta tijekom projekata koji zahtijevaju organizirani slijed koraka ili faza. Postignuća impulzivne osobe stoga su mala, raštrkana i nedosljedna.

Obilježje inteligencije, ono što potencijalno razlikuje ljude od ranijih oblika života, jest sposobnost razmišljanja o budućim posljedicama prije nego što se postupi prema porivu. Inteligentno djelovanje uključuje promišljanje dugoročnih ciljeva, organiziranje i planiranje puta do tih ciljeva te ustrajanje u njima unatoč kratkotrajnim porivima koji vuku u suprotnom smjeru. Ideju da inteligencija uključuje kontrolu poriva lijepo sažima pojam razboritost, alternativni naziv za domenu savjesnosti. Razborit znači i mudar i oprezan.

Osobe s visokim rezultatom na ljestvici savjesnosti drugi doista doživljavaju kao inteligentne. Prednosti visoke savjesnosti su očite. Savjesne osobe izbjegavaju nevolje i postižu visoku razinu uspjeha promišljenim planiranjem i ustrajnošću. Drugi ih također pozitivno doživljavaju kao inteligentne i pouzdane. S negativne strane, mogu biti kompulzivni perfekcionisti i radoholičari. Štoviše, izrazito savjesne osobe mogu se doživljavati kao ukočene i dosadne.

Nesavjesne osobe mogu biti kritizirane zbog nepouzdanosti, manjka ambicije i nepridržavanja pravila, ali doživjet će mnoge kratkotrajne užitke i nitko ih nikada neće nazvati ukočenima.

Ekstraverti uživaju u društvu, puni su energije i često doživljavaju pozitivne emocije. Obično su entuzijastične osobe usmjerene na akciju koje će na prilike za uzbuđenje vjerojatno reći „Da!“ ili „Idemo!“. U grupama vole razgovarati, nametnuti se i privlačiti pozornost na sebe.

Introvertima nedostaju živahnost, energija i razina aktivnosti ekstraverata. Obično su tihi, nenametljivi, promišljeni i odmaknuti od društvenog svijeta. Njihov manjak društvenog angažmana ne treba tumačiti kao sramežljivost ili depresiju; introvert jednostavno treba manje poticaja od ekstraverta i radije je sam.

Neovisnost i suzdržanost introverta ponekad se pogrešno tumače kao neljubaznost ili arogancija. U stvarnosti, introvert s visokim rezultatom na dimenziji ugodnosti neće tražiti društvo drugih, ali će biti vrlo ugodan kada mu se netko obrati.

Stoga su obzirne, prijateljski nastrojene, velikodušne, spremne pomoći i voljne uskladiti svoje interese s tuđima. Ugodne osobe također imaju optimističan pogled na ljudsku prirodu. Vjeruju da su ljudi u osnovi pošteni, pristojni i vrijedni povjerenja.

Neugodne osobe stavljaju vlastiti interes iznad slaganja s drugima. Općenito ih ne zanima dobrobit drugih, pa se vjerojatno neće potruditi za druge ljude. Ponekad ih skepticizam prema tuđim motivima čini sumnjičavima, neljubaznima i nesklonima suradnji.

Ugodnost je očito prednost za stjecanje i održavanje popularnosti. Ugodne osobe omiljenije su od neugodnih. S druge strane, ugodnost nije korisna u situacijama koje zahtijevaju teške ili potpuno objektivne odluke. Neugodne osobe mogu biti izvrsni znanstvenici, kritičari ili vojnici.

Freud je izvorno koristio pojam neuroza za opisivanje stanja obilježenog psihičkom uznemirenošću, emocionalnom patnjom i nesposobnošću učinkovitog nošenja s uobičajenim životnim zahtjevima. Smatrao je da svatko pokazuje neke znakove neuroze, ali da se razlikujemo po stupnju patnje i specifičnim simptomima uznemirenosti. Danas se neuroticizam odnosi na sklonost doživljavanju negativnih osjećaja.

Osobe s visokim rezultatom na neuroticizmu mogu pretežno doživljavati jedan specifičan negativni osjećaj, poput anksioznosti, ljutnje ili potištenosti, ali vjerojatno će doživljavati više tih emocija.

Osobe s visokim neuroticizmom emocionalno su reaktivne. Emocionalno reagiraju na događaje koji na većinu ljudi ne bi utjecali, a njihove su reakcije obično intenzivnije od uobičajenih. Sklonije su obične situacije tumačiti kao prijeteće, a manje frustracije kao beznadno teške.

Njihove negativne emocionalne reakcije obično traju neobično dugo, što znači da su često loše raspoložene. Ti problemi u regulaciji emocija mogu umanjiti sposobnost neurotične osobe da jasno razmišlja, donosi odluke i učinkovito se nosi sa stresom.